Što želimo postići novim Zakonom?

• ZAJAMČENA NAKNADA OD DIGITALNIH PRAVA TIJEKOM CIJELOG RAZDOBLJA ZAŠTITE

Međunarodne konvencije kao i svi zakonski akti priznaju postojanje izvođačkih prava u razdoblju od 70 godina od objave snimke. Dosadašnja je diskografska praksa u potpunosti ignorirala to pravo, tako da su diskografi prikupljali od streaming servisa ali i zadržavali za sebe, ne samo svoja (diskografska) nego i prava glazbenika koji su sudjelovali na snimkama. U novom zakonu nastojimo, uvesti zajamčenu naknadu za sve izvođače koji su sudjelovali na snimci da bi i oni mogli uživati u svojim pravima, slično kao što dobivaju prava s osnova javnog izvođenja (radio, televizija, mali korisnici…). Osnov našeg potraživanja je činjenica da se streaming najčešće koristi tako da se slušaju „playliste“ koje kreiraju algoritmni ili dji što je najsličnije radijskom emitiranju programa kojeg kreiraju urednici ili „roboti“. Streaming nije prodaja (download) te se na nju ne smiju aplicirati pravila uvrđena klauzulama koje reguliraju promet nosača zvuka.

• OSTVARIVANJE DIGITALNIH IZVOĐAČKIH PRAVA KROZ KOLEKTIVNU ZAŠTITU

Dosadašnja praksa u kojoj su neki diskografi radili individualne, povremene isplate samo nekim izvođačima, je krajnje netransparentna. Većina glazbenika koja je sudjelovala na snimkama, nikad nije primila bilo kakva sredstva s naslova korištenja njihovih izvedbi. Da bi ukinuli takvu voluntarističku praksu, zalažemo se da se naplata i isplata zajamčenog dijela izvođačkih prava obavlja kroz postojeću infrastrukturu kolektivne izvođačke organizacije. Baza podataka postoji, ona se stalno širi kako nastaju nove snimke i koristi se za obradu i isplatu prava javnog izvođenja. Kroz istu bazu podataka (koja ima registriranih na stotine tisuće snimaka i preko 9.000 izvođača sa svim potrebnim podacima) bi se provela i distribucija tzv digitalnih izvođačkih prava. Nikakav novi sustav ne treba graditi.

• UVOĐENJE RAVNOTEŽE MEĐU SVIM NOSITELJIMA PRAVA U DISKOGRAFSKOJ INDUSTRIJI

Najčešći prigovor diskografa je da bi se uvođenjem zajamčenih prava izvođača „narušila“ kompletna diskografska industrija. To nije istina. Diskografi najveći dio svojih prihoda u Hrvatskoj ostvaruju kroz samostalno prikupljena diskografska prava javnog izvođenja koja i nadalje ostaju samo njihova. No prihod od streaming servisa ima trend stalnog rasta. Izvođači žele sudjelovati u razdiobi tih prihoda, na sličan način kako su svoju povijesnu poziciju osigurali autori. Na počecima glazbenog izdavaštva, ni glazbeni autori nisu uživali današnja prava. Upornom borbom kolektivnih autorskih organizacija ta su prava danas došla u položaj da ih više nitko ne propituje. Izvođači imaju za sada deklarirana prava u trajanju od 70 godina. Diskografi će se morat prilagoditi novim pravilima gdje će određeni postotak MORATI isplaćivati izvođačima kao što su se prilagodili obveznim isplatama autorima. I svi ostali poslodavci su se morali u povijesti prilagoditi na plaćanje prava poput bolovanja, prekovremenog rada, porodiljskog dopusta, zabrane dječjeg rada, uvećanog plaćanja noćnog ili rada tijekom vikenda ili praznika.