"Cesarica" - Croatia Records zadržava novac koji im ne pripada Datum objave: 23.03.2021.

U petak 19. ožujka list ”24 sata” je objavio tekst novinarke Paule Bobanović pod naslovom „Izvođači VS. Diskografi: Žestoki sukob zbog desetaka milijuna kuna od streaming servisa“.

U tom je članku Želimir Babogredac, većinski vlasnik i direktor Croatie Records, ujedno i predsjednik Hrvatske diskografske udruge (HDU) u nekoliko svojih izjava iznio cijeli niz poluistina i dezinformacija kako bi obranio praksu diskografa da prikupljaju izvođačka prava sa streaming servisa, ali da se glazbenike koji su sudjelovali na tim snimkama ne mora plaćati.

Pokušavajući osporiti i omalovažiti vjerodostojnost baze podataka na osnovi kojih Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) obračunava i raspodjeljuje glazbenicima izvođačke naknade prikupljene od radio i TV postaja te tzv. općih korisnika, Ž. Babogredac između ostalog izjavljuje: ”Kad smo 1993. snimali pjesmu ‘Cesarica’, u studiju smo bili Oliver, Hrvoje Hegedušić, Duško Mandić na sound sistemu, ja na gitari, a prateće vokale pjevali su Hrvoje Hegedušić i Ksenija Erker. Dakle, pet-šest ljudi. Danas u HUZIP-u postoji dvostruko više njih koji kao imaju izvođačka prava na tu pjesmu“.

Provjerom baze podataka preko 9.000 glazbenika, koji su putem vlastoručno potpisane punomoći ovlastili HUZIP da štiti njihova izvođačka prava, utvrdili smo da ni na jednoj od nekoliko stotina tisuća snimaka koje su unesene u tu bazu nije registriran glazbenik po imenu Želimir Babogredac.

Prema višekratno provjerenim službenim podacima kojima raspolaže HUZIP, u snimanju originalne verzije pjesme ”Cesarica” sudjelovali su, u raznim funkcijama, slijedeći glazbenici:

- OLIVER DRAGOJEVIĆ- SOLIST
- DUŠKO MANDIĆ - PRATEĆI IZVOĐAČ
- EVA BOKUN (HUHN)- PRATEĆI IZVOĐAČ, VIOLINA
- GORDANA BRUS- PRATEĆI VOKAL
- HRVOJE HEGEDUŠIĆ- PRATEĆI VOKAL, MAJSTOR TONA
- IVAN BOBINEC IVICA- PRATEĆI VOKAL
- KSENIJA HEGEDUŠIĆ ERKER- PRATEĆI VOKAL
- VESNA SREĆKOVIĆ DOŠEN- PRATEĆI VOKAL
- STJEPAN KALOGJERA- PRATEĆI IZVOĐAČ, KLAVIR, PRODUCENT
- VEDRAN PETAR BOŽIĆ- PRATEĆI IZVOĐAČ, GITARA

Želimira Babogredca među izvođačima dakle nema, a gitaru nije svirao on, nego Vedran Božić.

Srećom, još postoje brojni svjedoci koji to mogu potvrditi, inače bi ova manipulacija možda postala dio prepravljene povijesti hrvatske glazbe.

No Babogredac u svemu tome uopće nije bitan. Uostalom, radi se o čovjeku koji je u sudskom postupku već pravomoćno osuđivan kao klevetnik i lažov.

Suština ovog ”žestokog sukoba izvođača i diskografa” iz naslova članka je postojeća diskografska praksa, koja se na primjeru ”Cesarice” možda i ponajbolje očituje.

Dakle, Vedran Božić svira gitaru, ali njegovu izvođačku naknadu naplaćuje i za sebe zadržava Babogredac, ali ne kao gitarist nego kao vlasnik tvrtke Croatia records.

Pritom Babogredac u jednoj drugoj izjavi kaže da diskografi investiraju u pjesme, i da na jednu uspješnu pjesmu još financiraju deset onih koje nisu uspješne.

U prijevodu, jedna vrlo uspješna pjesma kao ”Cesarica”, koja je kroz godine od prodaje, emitiranja na radiju i kroz druge oblike komercijalizacije, donijela i još donosi tvrtci CR milijune kuna, svojim profitom pokriva gubitke nekih promašenih diskografskih investicija.

Načelno, to je potpuno legitimno, uostalom diskografska prava su uvedena u zakon između ostalog upravo kako bi se zarađivalo na uspješnim izdanjima, ali i barem dijelom pokrio rizik ulaganja u neuspješne projekte.

Problem je što diskografi od streaming servisa naplaćuju i izvođačka prava, zadržavaju ta prava za sebe, pa u stvari Vedran Božić, Ksenija Erker, Ivica Bobinac, Duško Mandić, i ostali glazbenici koji su snimili pjesmu ”Cesarica”, svojim izvođačkim tantijemima pokrivaju financijske dubioze proistekle iz pogrešnih poslovnih odluka CR-a, i gubitke drugih segmenata te tvrtke.

Nije onda ni čudno da se diskografi svim silama trude da se nastavi postojeća praksa, po kojoj glazbenici svojim novcem subvencioniraju njihove poslovne promašaje.

Naš je stav da diskografska prava od pjesme ”Cesarica” pripadaju CR-u, koji je tu pjesmu objavio, a da izvođačka prava pripadaju glazbenicima, koji su tu pjesmu odsvirali i snimili.

Diskografski stav je da su glazbenici u stvari prekarni radnici, kojima se jednokratno za snimanje plati nekad 100 maraka a danas 100 eura, i da su time glazbenici zauvijek namireni.

Postojeći zakon pak jasno navodi da izvođačka prava traju 70 godina od dana prvog objavljivanja snimke.

Nova Direktiva EU, koja se u članku također spominje, i koja se sada treba implementirati u hrvatsko zakonodavstvo, izričito propisuje da jednokratna isplata studijskim glazbenicima ne znači da su se time izvođači odrekli svih svojih prava od daljnje eksploatacije te snimke.

Dapače, propisuje upravo suprotno, dakle da izvođači imaju pravo na pravičnu naknadu za svako pojedino korištenje te snimke, bilo u analognom ili digitalnom obliku.

I to čak i bez obzira na odredbe eventualnog ugovora između diskografa i izvođača.

Diskografi pritom tvrde da su svi izvođači ”Cesarice”, i svi izvođači na svim snimkama ikad nastalim u povijesti hrvatske diskografije, ugovorno prenjeli svoja digitalna izvođačka prava svojim diskografima.

Mi tvrdimo da ti ugovori uopće ne postoje.

Preko tisuću hrvatskih glazbenika se javilo što na javno savjetovanje što na međunarodnu anketu, i vlastitim imenom i prezimenom ustvrdilo da nikad nisu potpisali nikakav ugovor o prijenosu digitalnih prava na diskografa, niti su ikad primili nikakvu naknadu za korištenje njihovih snimaka na internetu.

U tom smislu se već preko 5 godina vodi i sudski spor, koji se pravnim smicalicama sustavno odugovlači, kroz koji bi se trebalo dokazati postoje li zaista ti ugovori na koje se pozivaju diskografi (a nikako da ih pokažu), ili ne postoje, kako mi tvrdimo, pa diskografi izvođački novac s interneta prikupljaju bez ikakve pravne osnove.

Dokaz da ti ugovori ne postoje je i činjenica da diskografi upravo ovih dana, pred donošenje zakona, kontaktiraju mnoge glazbenike i nude im novac, samo da potpišu ugovore kojima bi im unatrag prenjeli svoja izvođačka prava. Dakle, nude na potpis ugovore iako već osam godina tvrde da te iste ugovore imaju, ali ih ne žele pokazati. I nude te ugovore nakon što su osam godina izvođačka prava naplaćivali i zadržavali za sebe. De facto pokušavaju kupiti glazbenike njihovim vlastitim novcem, koji su im osam godina bespravno oduzimali, drugim riječima krali.

Glazbenici s druge strane očekuju da Sabor RH implementira Direktivu u duhu kako je ona napisana i mišljena, odnosno da zakonskim tekstom prekine sadašnje pravno nasilje, i onemogući daljnju besprizornu pljačku glazbenika.

Jasan cilj i intencija Direktive je da izvođačku naknadu za snimljenu gitaru na Cesarici prima glazbenik Vedran Božić, koji je tu gitaru zaista i snimio, a ne izdavač koji je pjesmu objavio i zakon tu treba iznaći efikasne mehanizme kako da se to pravično, logično i jedino razumno rješenje provede u praksi.

Odnosno, da zakon osigura svakome ono što mu pripada- diskografima diskografsku, a glazbenicima izvođačku naknadu, za svako korištenje snimke na digitalnim servisima.

S poštovanjem, Predsjedništvo Hrvatske glazbene unije