In memoriam: Momčilo (Braco) Radović (1949–2024) Datum objave: 07.06.2024.

Koncerti bez njega više neće zvučati isto....

Njegova radionica u Ježdovcu, ispunjena zvučnicima, pojačalima, mikrofonima i kabelima, iz koje je izišlo više od 500 pojačala, danas je praznija nego ikad. Braco je u njoj radio do posljednjeg daha. Unatoč bolesti, aktivno je djelovao na trima projektima – jer rad na zvuku za njega nije bio posao, već ljubav, način života.

Njegovo pravilo bilo je jednostavno: „Bez basa nema glazbe“, kako je znao reći. Glazbu je slušao i čuo na posve jedinstven, drugačiji način. Tvrdio je kako jedino u medicini i akustici „dva i dva nisu četiri“. Iako se za neke prostore tvrdilo da se ne mogu kvalitetno ozvučiti, Braco bi na takve tvrdnje odmahivao rukom, uz smiješak. „Sve se može namjestiti“, kratko bi odgovorio i potom svojom vještinom razuvjerio sve koji su tvrdili suprotno.

Svoju karijeru započeo je kao radioserviser, no ubrzo je počeo graditi vlastite zvučne sustave, a ljubav prema glazbi i neosporiv talent – nakon koncerta Blood, Sweat & Tears u Zagrebu, nisu ostali nezamijećeni. Bio je to njihov prvi koncert u Europi, i to baš u Zagrebu, 18. lipnja 1970. na Šalati, za koji je pojačala izradio upravo Braco.

Zapazio ga je Ivica Šerfezi, čiji je koncert ozvučio, te se s njim uputio na turneju po Rusiji. Tamo je sedam godina radio na ozvučenju za dva najveća festivala – „Melodije Druzja“ i „Zlatna jesen“. Po povratku iz Rusije započeo je suradnju s Bijelim dugmetom, ozvučavajući godinama sve njihove turneje, uključujući i povratničku turneju 2005. s koncertima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu.

Još se pamti koncert Bajage i Bijelog dugmeta u moskovskom Parku Gorki 1985. koji je privukao stotine tisuća ljudi, a na koji je Braco dovezao dva šlepera opreme. Također je radio na zahtjevnoj seriji koncerata Atomskog skloništa u Beogradu, na kojima je ukupno prisustvovalo oko 200 tisuća ljudi. Surađivao je i sa Zdravkom Čolićem, a Dino Merlin mu je tijekom jednog koncerta triput zahvaljivao na izvrsnom zvuku.

Braco je stajao i iza ozvučenja legendarnog koncerta Prljavog kazališta na Trgu bana Josipa Jelačića 1989. Bio je to najveći zagrebački rock-spektakl svih vremena. Na tadašnjem Trgu Republike našlo se više od 250 tisuća ljudi.

Njegov je specifičan pristup zvuku obilježio i klapski koncertni spektakl na Poljudu pod nazivom „Ne damo te pismo naša“ (2006), koji je donio tektonsku promjenu na glazbenoj sceni. Ozvučio je i velike poljudske koncerte Miše Kovača i Marka Perkovića – Thompsona, turneje Prljavog kazališta, Parnog valjka, Tomislava Bralića i klape Intrade…

Iako je ozvučio koncerte velikih svjetskih izvođača kao što su Bruce Springsteen (u Budimpešti), Samantha Fox, Joe Cocker i Simple Minds (u Zagrebu) te Motörhead i Alvin Lee (u Puli), domaći izvođači bili su mu draži od stranih. Na europskim koncertima strani su glazbenici znali inzistirati upravo na njegovu ozvučenju, a tonac Simple Mindsa izjavio je nakon koncerta u Zagrebu da je to bio najbolji razglas u Europi.

Bracina ostavština nastavit će živjeti kroz sve one koji su imali privilegiju surađivati s njim i učiti od njega. Ovaj strastveni zaljubljenik u ribolov, sport i dobar roštilj znao je da su harmonija i balans ključni, kako u glazbi tako i u životu. Kao što je bas bio ključan element ozvučenja na koncertima na kojima je radio, držao je da to vrijedi i za život. Zato ćemo ga pamtiti po riječima: „Nemoj da ti fali basa!“ Neka nam njegova strast i predanost uvijek budu inspiracija da živimo punim intenzitetom i s jednakom strašću.

Tekst i fotografija preuzeti su od diskografske kuće i koncertne agencije „Scardona“.

Posljednji ispraćaj bit će u ponedjeljak 10. lipnja 2024. u 12 sati na zagrebačkom Krematoriju.

Dragi Braco, počivao u miru.