In memoriam - Vladimir Stanković Stone Datum objave: 17.07.2015.

U srijedu, 15.07.2015.g., u 67. godini nakon duge i teške bolesti napustio nas je Vladimir Stanković STONE – riječka gitaristička rock legenda.

Generacije će ga pamtiti kao gitaristu legendarnih riječkih grupa iz 60-tih, 70-tih i 80.-tih: Henrik III, Sinovi mora, Uragani, Pro Arte, Opatijski suveniri... a u periodu od 1977.-1981.g. i kao vrsnog ton majstora brojnih riječkih rock grupa.

Vladimir Stanković STONE, rođen je 6.10.1948.g. u Zagrebu. Vodeće gitarističko ime riječke rock-scene 60-ih postao je zahvaljujući − mami. Ali ne svojoj (ona ga je vidjela kao dječaka koji vježba harmoniku), nego onoj Micka Jaggera. Gđa Eva Jagger ušla je u Stankovićev život 1966., kada je riječki 18-godišnjak proveo dva mjeseca u Engleskoj i prilikom posjete roditeljskom domu M.Jaggera u Dartfordu, od njegove majke Eve na poklon dobio dvije singl ploče sinovljeve grupe i nekoliko promotivnih fotografija s autogramima. Po povratku u Rijeku, nova glazbena ljubimica postala mu je električna gitara, a prijatelji iz razreda smislili su mu nadimak Stone, dobro pogođen, jer je objedinjavao njegovo prezime i epizodu s Rolling Stonesima.

Dvije godine poslije Stanković postaje solo gitarist riječke "underground" grupe Tois, a sljedeće poglavlj je još jedna gradska "underground" družina, Bohemi (1969.), zadnja "regularna" postava benda, s frontmanom Daliborom Brunom, koja uspješno nastupa na pozornicama Pule (Uljanik), Maribora, Ljubljane (u Tivoliju su omiljeni gosti).
1970. postaje član Henrik-a III., potom i kultnih Uragana.

Stanković je već tada gitarist s ugledom - jedan iz četverolista vodećih gitarista gradske scene tog naraštaja - u društvu s Arnom Udatnyjem, Begnaminom Stanićem i Spartacom Črnjarićem.
Nova postaja na glazbenom putu zvala se Sinovi mora (do 1975. g.) pa Nota Brevis, Metronomi (slovenski sastav), Arsenali, grupa Pro Arte (s kojima odlazi na turneje po SSSR-u), Duo Rivieras pa sve do One Man Banda iz 1988., kada je počeo nastupati samostalno.

Godine su prolazile, postave su oko njega nastajale i nestajale, ali Stanković je u glazbi ostajao trajna činjenica. Ne samo izvođački već i snimateljski i autorski. Od 1977. do 1981. godine radi u zajedničkom glazbenom studiju s Andrejom Bašom, gdje je kao tonski snimatelj zaslužan za zvučne zapise brojnih primorskih rock izvođača toga vremena. Nije sve ostalo u tim okvirima. Pod izdavačkim etiketama Jugotona (26 skladbi), Croatia Recordsa i HDS-a, njegove pjesme snimaju Opatijski suveniri, Pro Arte, Kićo Slabinac, Aldo Galeazzi, Trio Rio, Andrej Baša i dr...

Ono na što nije mogao utjecati je vlastito zdravlje, koje mu je u životnom ruletu prilično brzo okrenulo leđa. Zbog bolesti je nekoliko godina boravio na liječenju u SAD-u a loše prognoze godinama je uspješno ublažavao neumornim optimizmom. Predaja? Ta riječ u njegovu rječniku nije postojala. Stanković je uvijek mislio drukčije...

Tog 15. srpnja u 5.30, dok smo gotovo svi brodili snom, otišao je u zoru, kada sve dolazi... Nema tako "prljavog" zvuka gitare na koji ne bi pristali zbog te poruke, dapače.
Tvrd borac, Vladimir Stanković.

Vladimir Stanković Stone, povodom 40.g. umjetničkog rada, 2009.g. nagrađen je priznanjem Grada Rijeke, a iste godine dobiva i Nagradu FENDER u kategoriji rock LEGENDI.

Bio je dugogodišnji član HGU-a, HDS-a i Udruge LP ROCK.

Hrvatska glazbena unija
Primorsko-goranska županija
Podružnica 3, Rijeka