In memoriam: Zdenka Vučković (1942. - 2020.) Datum objave: 09.03.2020.

Prava tinejdžerska pop zvijezda 1960-ih, jedna je od najznačajnijih pjevačkih diva 60.-tih i 70.-tih. U karijeri dugoj više od 60 godina,osvojila je publiku brojnim hitovima. "Moja mala djevojčica puna je velikih želja...", zapjevao je 1958. godine na Opatijskom festivalu Ivo Robić, već tada doajen mlade domaće zabavne glazbe, uz čiji je bok stajala baš takva mala djevojčica s velikim željama. Sretnica koja je imala čast debitirati uz tada apsolutno najveću lakoglazbenu zvijezdu bila je šesnaestogodišnja srednjoškolka Zdenka Vučković, koja je pjesmu "Mala djevojčica" (Milutin Vandekar i Alka Ruben) izvela vjerojatno s velikom tremom, ali potpuno šarmantno. (Velimir Cindrić)

Zdenka Vučković rođena je u Zagrebu 20. lipnja 1942. godine u građanskoj obitelji. U dobi od 8 godina pobijedila je na dječjem natjecanju, nakon čega je roditelji upisuju u glazbenu školu, gdje je učila pjevanje i tada vrlo popularan instrument - harmoniku. Prvi veći nastup imala je 1957. godine u Zagrebačkom Varijeteu na tadašnjem rasadniku mladih talenata, priredbi Vikija Glovackog - "Prvi pljesak" gdje je osvojila drugo mjesto, iza Jasne Benedek. Pjevačka karijera Zdenke Vučković započela je u punom smislu te riječi 1958. godine kada je kao šesnaestogodišnja djevojčica, nastupila na prvom Opatijskom festivalu otpjevavši dvije pjesme: "Moja mala djevojčica" (u duetu s Ivom Robićem) i "Kućica u cvijeću". Oba nastupa oduševila su festivalsku publiku, a pjesma "Moja mala djevojčica" (autori: Vandekar, Ruben) bila je pobjednica festivala. Tako je Zdenka Vučković, ušla na estradnu scenu na velika vrata.

Zvijezda je rođena! Iako je tada na pozornici u Opatiji, u duetu, na Robićev uvod uzvratila možda najpoznatijom dječjom molbom koja se godinama citirala u svakodnevnom životu i do dan-danas ostala zabavna uzrečica koju su parafrazirali mnogi: "Tata, kupi mi auto, bicikl i romobil...", Zdenkine želje bile su usmjerene na nastavak karijere. Već tri godine poslije, upravo takvu karijeru Zdenka Vučković, (kao već zrela djevojka), najavila je uspjehom na Zagrebačkom festivalu skladbom "Cvrčak i mrav" dvadeset trogodišnjega debitanta Alfija Kabilja. U karijeri dugoj više od 60 godina, osvojila je publiku brojnim hitovima.

Godine 1963. pobijedila je na Zagrebačkom festivalu s pjesmom "Zagreb, Zagreb" ("Vraćam se, Zagrebe, tebi"), koja je nakon toga postala neslužbena himna grada Zagreba. Na istom festivalu dobila je i nagradu za izvedbu najbolje plesne melodije, Krajačevog twista "Platno, boje, kist i tvist" koju je izvela u alternaciji s kvartetom 4M i sastavom Bijele Strijele. Iste godine osvojila je i nagradu na Splitskom festivalu za izvedbu pjesme "Veslaj, veslaj" (glazba: N. Kalogjera, stihovi: A. Dedić) – koju je izvela u duetu s Arsenom Dedićem.

Nakon toga nije više imala toliko sreće sa festivalskim nagradama, ali su mnoge od pjesama koje je izvodila postali pravi domaći radijski hitovi, primjerice "Makovi", "Još samo pet minuta", "Dalmatinke male", "Čemu istina", "Nije li čudo to?", "On je moj, moj moj", "Pod lipovim cvijetom" i druge. U tom periodu Zdenka Vučković zauzima vrh popularnosti i tu poziciju čvrsto drži sve do početka sedamdesetih godina. Surađivala je s mnogim autorima, sama je pisala tekstove za prepjeve mnogih stranih hitova, a publika je te pjesme povezivala s njom, ne s originalnim izvođačima. Uz podršku supruga, skladatelja, dirigenta i aranžera, Krešimira Oblaka, (vjenčali su se 1971. godine), Zdenka je svojim nastupima obilježila mnoge festivale u Opatiji ("Moja mala djevojčica"), Zagrebu ("Vraćam se Zagrebe tebi") i Splitu ("Veslaj, veslaj ).

Od 1980-ih, nastupi su bili sve rjeđi, a oproštaj od festivalske scene imala je na Zagrebačkom festivalu 1989. godine, kad je nastupila s pjesmom vrlo simboličkog značenja – "Odrasla je djevojčica mala". Popularna edicija Croatia Recordsa (iz 2015. godine) obogaćena je jednim iznimnim izdanjem, kolekcijom "Najljepše ljubavne pjesme" Zdenke Vučković. Na kompilaciji se nalaze 22 nezaboravne Zdenkine izvedbe koje su samo dio velikog opusa ove iznimne pjevačke zvijezde... "Colinda", "Kralj pajaca", "Pođimo požnjeti žito", "Gdje su ti dani", "Srce koje samo tebe voli", "Voljeti nekoga", "Večeras bit ću tu", "Žuti leptir", "Sretne ruke", "Ti si moj zavičaj", "Vlak bez povratka", ... i mnoge druge.

Zdenka Vučković s pravom nosi naslov velike zvijezde hrvatske pop i zabavne glazbe i jedne od najznačajnijih pjevačkih diva 60.-tih i 70.-tih godina. Bila je prava tinejdžerska pop zvijezda 1960-ih, koja je žarila i palila po tadašnjoj estradi čitavu jednu dekadu i bila visokotiražna zvijezda tadašnjeg Jugotona. Njezin status ikone nitko nije propitkivao. Kad bi ju vidjeli na ulici, mame bi često svojoj djeci govorile kako je to teta koja pjeva "Zeko i potočić". Pamtit ćemo je po razigranom i mladenački svježem glasu i kao iznimno modernu pop-pjevačicu toga doba koja je često naginjala i svojevrsnom rokerskijem zvuku, ("Čemu istina" - Kalogjera/Krajač) sa Zagreba '67. a posebno u nastupima uz pratnju Crvenih koralja ("Sretne ruke") i Indexa. Tijekom šezdesetih, uz Vicu Vukova i Gabi Novak, Zdenka Vučković bila je najproduktivnija zvijezda tadašnjeg Jugotona s impresivnim nakladama koje su prelazile pedeset tisuća primjeraka, stoga će njezino ime zauvijek ostati zapisano zlatnim slovima u povijesti domaće glazbe.

Počivala u miru, draga Zdenka.