Izvođači žele samostalno naplaćivati svoja prava! Datum objave: 17.03.2021.

U glazbenoj industriji postoje tri samostalna prava: autorsko, izvođačko i diskografsko.

Autori i diskografi, za razliku od izvođača, korištenje snimaka od streaming servisa naplaćuju direktno. Diskografi pak tvrde da su izvođači ugovorima na njih prenijeli svoja prava. Ipak, veliki broj ugovora na koje se diskografi pozivaju, izvođači nikad nisu potpisali i NE POSTOJE. To se posebno odnosi na snimke nastale prije nego što je glazba zaživjela na digitalnim platformama!

Autori ostvaruju svoja prava kroz ugovore koje njihove kolektivne organizacije sklapaju s Deezerom, Spotifyem, Googleom, Appleom itd. HDS - ZAMP za hrvatske autore naplaćuje prava po cijelom svijetu. Baš kao što i diskografi naplaćuju svoja. Za razliku od njih, izvođači NE naplaćuju samostalno svoja prava, jer ih u tome onemogućavaju diskografi.

A koja je izvođačeva uloga u odnosu prema publici – to jest, korisnicima koji plaćaju slušanje glazbe na streaming servisima? Ključna. Korisnik bira neku snimku zbog onoga tko IZVODI neku skladbu. Korisnik uvijek na prvom mjestu bira IZVOĐAČA.

Korisnik ne upisuje u tražilicu ime diskografa. Ako upiše ime pjesme, onda od ponuđenih snimaka odabere IZVOĐAČA kojega želi čuti. Ne bilo koju izvedbu, nego baš određenog IZVOĐAČA.

U velikoj većini slučajeva, izvođač kojeg korisnik odabere nema nikakav ugovor sa streaming platformom. Niti glavna zvijezda koja pjeva pjesmu, niti prateći glazbenik koji svira na snimci.

 

Izvođači su od početka digitalne tržišne utakmice ostavljeni po strani – bez pregovora, bez davanja dozvola, bez pristanka i na kraju – bez naplate SVOJIH prava.

Hrvatska diskografska udruga je nedavno objavila anketu u kojoj je pitala izvođače:

„Želite li i dalje samostalno odlučivati o ostvarivanju svojih digitalnih prava na glazbenim streaming platformama?“

A što to, točno i u praksi, znači da izvođači „samostalno odlučuju o ostvarivanju svojih digitalnih prava“? Pa bi diskografi voljeli da tako ostane „i dalje“?

Na svim streaming servisima postoje snimke hrvatskih izvođača.

Hrvatski ih izvođači nisu tamo stavili „samostalno“ nego su to učinili diskografi (osim ako izvođači nisu sami izdali svoje albume ili singlove, što je jako rijetko). Dakle, tu nema ničega „samostalnog“.

Izvođači nisu niti u jednom trenutku „samostalno“ pregovarali o financijskim uvjetima sa streaming platformama! Nisu dogovarali niti cijenu streama, niti su birali teritorij na kojem će snimke biti dostupne. Nisu čak ni birali način na koji će se prikupljati sredstva. Nisu ni „samostalno“ dogovorili ili odredili kako će im streaming servisi isplatiti sredstva. Hoće li to biti uplatom na osobni račun ili tvrtke? Hoće li im poslati ček ili uplatiti sredstva na Revolut račun? Hoće li isplata biti jednom mjesečno, kvartalno ili rjeđe? Nitko ih ništa nije pitao.

A diskografi i dalje tvrde da su izvođači tako „samostalno“ odlučili. I voljeli bi da to tako ostane „i dalje“.

Novac za izvođačka, kao i za svoja diskografska digitalna prava, u posljednjih je osam godina – otkako je streaming servisa u HR – naplatio u potpunosti diskograf. To bi „i dalje“ htio činiti, tvrdeći da su izvođači do sada „samostalno odlučivali o ostvarivanju svojih digitalnih prava“.

Kad se hrvatski diskografi ne bi skrivali iza floskule koja lijepo zvuči o „samostalnom odlučivanju o ostvarivanju prava“, ali koje u praski uopće ne postoji – onda bi postavili slijedeće pitanje:

Želite li da i dalje Vaša digitalna izvođačka prava naplaćuju diskografi?

No, posve je jasno zašto to nisu napravili. Jer znaju da bi odgovor bio – NE.

Sada je trenutak da se izvođači – kao ključni čimbenici u glazbenoj industriji – konačno izbore za poziciju u kojoj će ih zakon zaštititi i pomoći im da naplate svoja prava. U Hrvatskoj je u tijeku završni postupak donošenja NOVOG Zakona o autorskom i srodnim pravima. Novi – jer da je stari valjao, da je stara praksa bila idealna, ne bi postojala niti potreba za donošenjem novoga.
 

I za kraj, par logičnih pitanja:

Zašto se diskografi toliko trude naplatiti ne samo svoja, diskografska, nego i tuđa - izvođačka prava? Zar im njihova nisu dovoljna? Kao što dobivaju od radio i TV postaja gdje NE PRIKUPLJAJU i prava koja pripadaju izvođačima.
 

U trenutku kad se predlažu nova zakonska rješenja, izvođačke organizacije smatraju da treba postojati zakonska regulativa koja omogućava da izvođači, kroz svoju kolektivnu organizaciju prikupljaju i distribuiraju svoja prava. Autori to čine za sebe, pa zašto ne bi i izvođači? I da to doista bude SAMOSTALNO u odnosu na diskografe, kroz vlastitu kolektivnu organizaciju.

Diskografi se pozivaju na transparentnost naplate i isplate, a upravo su zbog netransparentnosti izvođači nezadovoljni.

Naime, diskografi nikako da objave što su točno do sada napravili:

· koliko su ukupno novaca tijekom posljednjih 8 godina naplatili od streaming servisa,

· koliko su od tih prikupljenih novaca isplatili izvođačima

· koji je broj izvođača kojima su sredstva isplaćena

 

*(HUZIP-u je svoju punomoć za prikupljanje prava od sredstava javnog priopćavanja dalo preko 9000 (slovima: devet tisuća) izvođača čije se snimke vrte na radio i tv postajama. Koliko je izvođača, od tih 9000 primilo novac od diskografa za digitalna prava?)

 

Objava ovih podataka bila bi prvi korak ka transparentnosti koju diskografi žele zadržati „i dalje“.

 

Izvođači se bore za transparentnost i ravnopravni položaj – i za to da njihova prava ne bi „i dalje“, krajnje nesamostalno, završavala na računima diskografa.

 

A kad glazbenici ili saborski zastupnici koji su prepoznali problem to traže, onda se to u priopćenju diskografa naziva korupcijom. To je dakle njihov doprinos raspravi. Ako je i od njih, previše je.
 

S poštovanjem, Predsjedništvo Hrvatske glazbene unije