Kako diskografi plasiraju laži kroz "sponzorirani" članak Datum objave: 21.09.2021.
KAKO DISKOGRAFI PLASIRAJU LAŽI? ZAKUPOM PROSTORA KROZ “SPONZORIRANI” ČLANAK
Hrvatski diskografi pokazali su jučer do sada nezapamćeno podcjenjivanje čitateljske publike. Postoji uzrečica – “Ne može niže. Samo dublje.”
Prvo su sami napisali pamflet. Onda su dogovorili objavu na portalu (u ovom slučaju jutarnji.hr). Dogovorili, da budemo precizni, cijenu objave tog teksta. Portal je potom, temeljem narudžbe diskografa, objavio taj tekst i pravilno ga u skladu sa zakonskim propisima, označio kao “sponzorirani sadržaj”. Na kraju teksta, uredništvo je lijepo istaknulo debelim slovima da je tekst nastao “u suradnji s hrvatskom diskografskom udrugom”. Sve je u skladu sa zakonom. Da nitko ne pomisli da je to djelo nezavisnog autora. Da slučajno nitko ne pomisli da je tekst nastao novinskim istraživanjem. Jer nije.
A onda su hrvatski diskografi, kroz priopćenje svoje organizacije, taj svoj tekst čiju su objavu platili na portalu, publicirali lažno ga predstavljajući “Jutarnji list objavio…”.
A radi se o plaćenom oglasu. Jutarnji.hr ga je objavio. jer su diskografi platili njegovo publiciranje. U toj objavi nema novinarstva. Objava je rezultat čistog trgovačkog odnosa. Da objava nije plaćena, tekst se ne bi pojavio.
Dovoljno je pogledati kontekst u kojemu je pr tekst diskografa pod naslovom “Spotify i Deezer odlaze iz Hrvatske? Ovo bi za njih moglo postati poslovno nesigurno okruženje” objavljen na portalu jutarni.hr. Na isti način su istoga dana objavljeni i slijedeći uradci:
“ONA vidi, ONA zna – Tarot majstorica Mare vidi SVE”
“Kako do ulaznih vrata iz snova”
“Novac ubrzano gubi svoju vrijednost, kako sačuvati svoju ušteđevinu…”
Ili
“Bitcoin od početka godine porastao preko 60%” u kojemu jedna tvrtka nudi “besplatni vodič “Kako trgovati cijenom bitcoina”.
Svi su, baš kao i tekst iz priopćenja hrvatskih diskografa – sponzorirani sadržaji i ne odražavaju novinsko istraživanje, već jednosmjernu komunikaciju naručitelja.
Ukratko, tvrdnje iznesene o tekstu hrvatskih diskografa imaju jednaku težinu kao i one koje iznosi Tarot majstorica Mare, (koja vidi SVE, jer ONA vidi i ONA zna)
Pa da razjasnimo: Spotify i Deezer ne odlaze iz Hrvatske. Oni se, baš kao i Google sa svojim servisom Youtube Music (s čijim direktorom je baš Jutarnji dan ranije imao veliki intervju) ili Tindal osjećaju u Hrvatskoj sigurno. Imaju pretplatnike koji im plaćaju usluge. Imaju ugovor s HDS ZAMPom kojemu plaćaju hrvatske autore. I žele, trude se, povećati broj pretplatnika koji plaćaju njihove usluge.
Ni Spotify ni Deezer ne odlaze iz Hrvatske. I to je istina.
Kao što je istina posve suprotna od teze koju zastupaju diskografi: Poslovna praksa između umjetnika izvođača i proizvođača fonograma, odnosno izdavača ili diskografa, kakva je razvijana u prethodnim razdobljima NIJE SE ispostavila funkcionalnom i u novom dobu.
Upravo zbog NEPRAVEDNE I NEFUNKCIONALNE prakse koju je donijela digitalizacija glazbe, ali i audio video sadržaja, se donijela Direktiva EU koju sada i Hrvatska treba unijeti u svoje zakonodavstvo. Da je sve idealno, ne bi postojala potreba za Direktivom kao niti promjena Zakona pa ni prakse u kojoj glazbeni izvođači uopće nemaju ništa od enormnog rasta monetizacije sadržaja koji sadrži njihove izvedbe na streaming platformama. Diskografi se bogate. I to je ok. Ali nije u redu da pri tome ne plaćaju izvođače čije izvedbe koriste pri svom bogaćenju.
Spotify i Deezer, kao ni bilo koji drugi streaming servis, promjenom hrvatskog zakona neće osjetiti nikakvu razliku. Oni će nastaviti prodavati svoje usluge. Jedina razlika bi se trebala desiti u odnosu između diskografa i glazbenih izvođača, nakon što se od streaming servisa naplati novac. Diskografi bi konačno trebali plaćati glazbenike čije se snimke koriste.
No istina je i to da su hrvatski diskografi pokušali instrumentalizirati streaming platforme u svojoj kampanji te ih nagovoriti da ovog mjeseca, kad se glasa o novom prijedlogu Zakona, ukinu streamanje hrvatske glazbe. Diskografi su htjeli tako ojačati pritisak na zakonodavca. Htjeli su ojačati tvrdnju čiju objavu moraju plaćati.
Ali Spotify i Deezer su ih odbili. Promjene hrvatskih zakona ne utječu na njihov rad. I streaming servisi su ostali u Hrvatskoj tako da nude i dalje hrvatskim pretplatnicima kompletan svjetski repertoar, pa tako i hrvatski. Sve dok ih sami hrvatski diskografi ne skinu.
Ako će Spotify ili Deezer napuštati Hrvatsku ili će ukidati svoju uslugu (poput Google Musica) to će objaviti sami. Sve dok oni šute, diskografi šire plaćene dezinformacije s kredibilitetom kakav koristi i tarot majstorica Mare (jer Ona vidi, Ona zna).