Tonči Huljić ponovio neistine na gostovanju u RTL Direktu Datum objave: 25.06.2021.

Pri tom je izrekao nekoliko zavodljivih ali notornih neistina, koje ovom prilikom moramo demantirati, budući da su usmjerene ne samo na zavaravanje široke javnosti, već ponajprije umjetnika izvođača, članova HGU.

1. T. Huljić je rekao da članovi HGUa mogu besplatno dobiti potvrde za umanjivanje poreza kod isplate honorara za svoje nastupe, u bilo kojoj drugoj glazbenoj organizaciji (diskografskoj HDU ili autorskoj HDS) a ne samo u HGU. To nije istina. Prema čl. 22 Zakona o pravima samostalnih umjetnika (citat) „Umjetničko djelo određuje se potvrdom nadležne strukovne umjetničke udruge ili ovlaštene agencije prilikom naplate autorskog honorara.“ Ministarstvo je objavilo i Popis umjetničkih strukovnih udruga na temelju čijih potvrda se ostvaruju porezne olakšice, koja se nalazi na slijedećoj adresi: https://min-kulture.gov.hr/popis-umjetnickih-strukovnih-udruga-na-temelju-cijih-potvrda-se-ostvaruju-porezne-olaksice/6367 Za razliku od Hrvatske glazbene unije, Hrvatska diskografska udruga NIJE NA POPISU i njihove potvrde, porezni organi NE PRIZNAJU. Diskografi naime štite i brinu se za svoje članove – diskografe. Ne i izvođače. Ma koliko Tonči HULJIĆ neistinito tvrdio drugačije.
    
2. T. Huljić je posebno napao izvođačku kolektivnu organizaciju zbog visine troškova zaštite. No pri tom, svjesno i namjerno nije rekao nekoliko notornih činjenica, uspoređujući neusporedive podatke. Od 30% troškova koliko se odbija izvođačima od prikupljenje naknade, 13% pripada organizaciji koja skuplja te naknade – a to nije HUZIP, nego HDS ZAMP. Time HUZIPu ostaje oko 18%. Ono što je Tonči Huljić, svjesno, namjerno i zlobno pokušao podmetnuti je prešućivanje podataka koji javno stoje u izvješću njegove, diskografske organizacije ZAPRAF, a to je da su i njihovi troškovi „podijeljeni su na dvije osnove: troškovi prikupljanja naknada te troškovi obrade podataka i raspodjele naknada.“ Troškove prikupljanja naknada je, po službenim izvješću diskografske organizacije prešutio, a oni iznose. 4.636.390,92 kn. i to isto, kako stoji u izvješću, preko HDS – ZAMPa. Tako je uspoređivao troškove diskografske organizacije bez troškova prikupljanja s HUZIPovim ukupnim troškovima u kojima su ti troškovi pribrojeni. Preočito da bi bilo slučajno. Kada se odbiju ti troškovi – visina zaštite diskografskih i izvođačkih prava je gotovo jednaka. No, ono što možda njemu i nije jasno, trošak raspodjele diskografskih prava je puno jednostavniji nego li izvođačima. Jer Tonči Huljić, tj Tonica, u svojoj praksi, izvođače ne plaća od naplaćenih prihoda. HUZIPovih 18%, služi za pokrivanje višestrukog posla u odnosu na onu raspodjelu koju ima diskografska organizacija. Da slikovito objasnimo temeljem nekog albuma: sredstva prikupljena za 10 snimaka koji se nalaze na nekom albumu, s naslova diskografskih prava idu samo jednom diskografu. Najčešće su na pojedinim snimkama zastupljeni samo jedan do možda dva ili tri autora. Ali na toj istoj snimci sudjeluje barem 5 izvođača (npr članovi banda) a najčešće preko 10 (s pratećim vokalima, gostujućim glazbenicima) pa sve do i 50tak (ukoliko se radi o izvedbama velikih simfonijskih, jazz ili zabavnih orkestara). I tu je podjelu, zajedno s evidentiranjem za svaku pojedinu snimku, svakog pojedinog uključenog glazbenika s točno određenom ulogom (i adekvatnim bodovima) potrebno izvesti za 18% pripadajuće naknade. Jednaku naknadu kao i za raspodjelu jednom diskografu. Diskografska organizacija može zato jednostavno svakog mjeseca isplatiti 11 mjesečnih akontacija za one diskografe s prihodom preko 100.000 i 3 kvartalne akontacije za one s prihodom preko 40.000 kuna. Jer je i količina posla raspodjele, koju oni rade, nemjerljivo manja. No, naravno da to ne razumiju, budući da prihode ostvarene od prodaje ili korištenja s interneta oni ne isplaćuju svim izvođačima, pa niti ne znaju o kakvom se poslu radi.

Ovdje treba napomenuti i generalno ponašanje Hrvatske diskografske udruge u čije ime je nastupio Tonči Huljić, a posebice tijekom posljednjih godinu dana, kako je pandemijska kriza do sada nezapamćeno pogodila koncertnu i još šire event industriju, kad su SVI glazbenici ostali bez svojih osnovnih prihoda. A to su nastupi uživo.

Istovremeno su prihodi od korištenja snimaka u Hrvatskoj, kao i u cijelom svijetu REKORDNO PORASLI. No, Hrvatska diskografska udruga je pod „izlikom“ pomoći svojim članovima (dakle, diskografskim kućama čiji je prihod rastao) iz svog fonda solidarnost sebi ispatili dodatnih MILIJUN KUNA.

Diskografi nisu ništa napravili da pomognu glazbenike izvođače čije snimke koriste. Za razliku od Hrvatske glazbene unije koja je u brojnim aktivnostima, samostalno ili u suradnji s nadležnim ministarstvom ispatila više milijuna kuna pomoći socijalno najugroženijim članovima, kao i onima stradalima od potresa te omogućila, u okviru epidemioloških mjera, u akciji „Jer svirati se mora“ da ipak, ponovo počnu nastupati oslobođeni produkcijskih troškova.

Tonči Huljić, jednostavno ima i dalje odnos prema svojim suradnicima, glazbenicima, da su podizvođači koji nemaju pravo živjeti od korištenja snimaka na kojima su sudjelovali. On priznaje, da su to visokokvalificirani podizvođači, ali da je jedino on, tj njegova tvrtka Tonica, ta, koja treba ubirati i zadržavati sva prava. Kako diskografska, tako i njihova – izvođačka.