Važno!!! Povijesna vijest za glazbenike Datum objave: 03.05.2021.

Teško je ukratko izdvojiti najuglednija imena s popisa onih koji su potpisali taj dopis, od Paul McCartneya, svih živih članova grupe Led Zeppelin, Annie Lennox, Petera Gabriela, Roberta Frippa, Roberta Smita, Marka Knopflera, Chrisa Rea, do grupe Massive Attack i Chemical Brothers, ili Noela Gallaghera, Chrisa Martina, Lily Alen, Celeste, Rogera Daltreya, Palome Faith itd. (.pdf dokument - popis svih potpisnika).

Ovim pismom ruši se ključna teza diskografa, a to je da su svi glavni izvođači zadovoljni svojim diskografskim ugovorima i sadašnjom raspodjelom novaca od streaming servisa.

U pismu se naglašava nepravda u raspodjeli sredstava jer „Glazbenici ostvaruju 50% prihoda od radijskih postaja ali samo 15% od streaminga“ dok „studijski glazbenici ne dobivaju baš ništa.“ (Citat).

Ti odnosi postotaka su u Hrvatskoj još i bitno lošiji nego što to britanski glazbenici navode u svom pismu.
Jako je teško utvrditi točne podatke o prihodima hrvatskih diskografa na internetu jer ih oni javno ne objavljuju, pozivajući se na ”tajnost podataka u ugovorima sa streaming servisima”, ali nedvojbeno je da hrvatski diskografi naplaćuju i za sebe zadržavaju čak između 90 do 95% tog prihoda.

Jednom broju glavnih izvođača diskografi potpuno netransparentno isplaćuju u prosjeku malo više od 5% svojih prihoda, a većini glavnih izvođača, kao i studijskim glazbenicima, diskografi ne plaćaju apsolutno ništa.

Primjerice, Mirela Priselac Remi, u svom razgovoru nedavno objavljenom u ”Večernjem listu”, konstatira kako niti ona niti ostali članovi grupe ”Elemental” nisu nikada potpisali ugovor, niti su ikad dobili jednu jedinu kunu od diskografa za izvođačka prava, za sve snimke te grupe objavljene između 2000 i 2015. godine, a koje uključuju neke njihove najpopularnije pjesme, kao što je npr. ”Romantika”.

Mladen Bodalec, pjevač grupe ”Prljavo kazalište”, u svojoj video izjavi kaže da nikad nije potpisao nikakav ugovor vezan uz svoja digitalna prava, i da nikad nije dobio ništa od korištenja njegovih snimljenih izvedaba na internetu.

Bivši i sadašnji članovi grupe ”Parni valjak” nisu potpisali nikakav ugovor i ne dobivaju niti kune za streaming velikih hitova kao što su ”Stranica dnevnika”, ”Neda”, ”Jesen u meni”, i još pedesetak uspješnih pjesama koje su objavili za svoju prijašnju diskografsku kuću.

Severina Kojić je u svojoj pisanoj izjavi ustvrdila: 

"Poštovani, ovom izjavom potvrđujem da se moje pjesme objavljene od strane nakladnika "Croatia records - hrvatska naklada zvuka i slike d.d.", iz Zagreba, Makarska 3, streamaju preko platforme Deezer i da od nakladnika nikada nisam primila nikakav izvještaj, niti isplatu"

Ivana Vrdoljak Vanna u proteklih 8 godina, otkad u Hrvatskoj djeluju streaming servisi, nije potpisala nikakav ugovor i nikad nije dobila niti kune od diskografa za korištenje na internetu velikih hitova grupe ET, poput ”Tek je 12 sati” ili ”Da ti nisam bila dovoljna”.

Goran Karan nije potpisao nikakav ugovor za digitalna prava, i ne dobiva nikakvu naknadu.

Naveli smo samo par vrlo poznatih i uspješnih glavnih izvođača, ali takvih je primjera ogroman broj. Samo na službeno javno savjetovanje oko novog zakona javilo se preko 300 glazbenika, svi s istom, ili vrlo sličnom pričom - njihove su snimke na internetu nelegalno, jer nisu s diskografima potpisali ugovore, i ne primaju nikakvu naknadu za svoja digitalna prava.

Sve snimke svih tih glazbenika su dostupne na streaming servisima i ostalim internetskim platformama, diskografi prava već godinama naplaćuju, i zadržavaju sav taj novac za sebe.

Ako najveće svjetske i hrvatske zvijezde ovako otvoreno upozoravaju na evidentnu nepravdu, i iskazuju nezadovoljstvo svojom pozicijom na digitalnom tržištu, u kakvoj su tek situaciji mladi glazbenici na početku svojih karijera, koji su u krajnje podređenom pregovaračkom položaju u odnosu na diskografe, prisiljeni potpisivati nepovoljne, gotovo robovlasničke ugovore.

O studijskim glazbenicima da i ne govorimo, za njih diskografi tvrde da nemaju nikakva izvođačka prava, iako EU Direktiva propisuje upravo suprotno - da svaki izvođač na svakoj snimci koja se koristi na internetu ima pravo na razmjernu i pravičnu naknadu.

Ovim je pismom prvi puta preko 150 najvećih britanskih i svjetskih glazbenika imenom i prezimenom iznijelo stav o potpuno neprihvatljivom i neodrživom položaju glazbenika u podjeli dominantnog izvora prihoda kompletne svjetske diskografske industrije.

Danas streaming naime čini preko 60% diskografskog prihoda, prema službeno objavljenim podatcima prihodi od streaming-a su u 2020g. na svjetskoj razini porasli za 19.9 posto, na 13,4 milijardi dolara, a u Europi su ti prihodi porasli čak za 20,7 posto. U taj su enorman prihod diskografa „utopljena“, i gotovo pa sasvim nestala izvođačka prava.

Trenutak objave ovog pisma je vrlo važan, kako u Velikoj Britaniji tako i u Hrvatskoj, gdje je upravo u tijeku postupak donošenja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (ZAPSP) koji bi, između ostalog, trebao regulirati i tzv digitalna prava izvođača.

Činjenica je da Velika Britanija odnedavno više nije članica Europske unije, ali je isto tako činjenica da je britanska glazbena scena daleko najjača u Europi, i ovakva inicijativa ne može i ne smije biti zanemarena jer ukazuje na potrebu da se u zakonodavnom procesu riješi ova eklatantna nepravda, i potpuno apsurdna situacija u kojoj razni posrednici zarađuju ogromne profite distribuiranjem glazbe na internetu, a mnogobrojni kreativci koji su tu glazbu stvorili žive od socijalne pomoći.

Hrvatske izvođačke organizacije se zalažu da se u novom Zakonu o autorskim i izvođačkim pravima primjene upravo odnosi raspodjele za koji se zalažu i britanski glazbenici, odnosno da od prihoda koji već godinama od streaming i ostalih internetskih servisa širom svijeta naplaćuju hrvatski diskografi, najmanje 50% pripadne glazbenicima, kao što je godinama slučaj na radiju.

Takva je podjela tim logičnija s obzirom na javno objavljen podatak da se čak oko 65% prihoda diskografa od streaminga odnosi na tzv. ”back” katalog, dakle stare snimke, i to prvenstveno na velike hitove iz prošlosti. To su snimke koje su se diskografima odavno mnogostruko isplatile, i oko kojih nemaju apsolutno nikakvih novih troškova.

Pismo britanskih glazbenika je samo još jedan u nizu dokaza da hrvatski glazbenici i njihove organizacije ne traže ništa nerazumno, ili nešto što glazbenicima ne pripada, i po pravu i po pravdi.

Utoliko ovim putem još jednom pozivamo Vladu RH i Sabor RH da u zakon uvedu efikasne mehanizme zaštite prava glazbenika na razmjernu i pravičnu naknadu za korištenje glazbe na internetu, baš kako to vrlo jasno propisuje članak 18. EU Direktive, koja se ovim zakonom treba implementirati u hrvatsko zakonodavstvo.