Zaključni apel izvođačkih organizacija Datum objave: 21.09.2021.
Poštovane članice i članovi izvođačkih organizacija,
jučer je, na kraju dugog, i za glazbenike vrlo mučnog procesa donošenja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, svim zastupnicima Hrvatskog sabora upućen dopis Hrvatske glazbene unije, Hrvatske udruge orkestralnih i komornih umjetnika i Hrvatskog društva glazbenih umjetnika, uz Izvješće “Ekonomika streaminga glazbe” Donjeg doma parlamenta Velike Britanije objavljeno 15.7.2021., u kojem su apostrofirani i obrazloženi argumenti i očekivanja glazbenih izvođača od novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima.
U ovom zakonu, kao i u svakom drugom, gotovo svaki članak i stavak postoji s nekim razlogom i namjerom, i u konačnici će se odraziti na nečiji život.
Dopis izvođačkih organizacija kao apel saborskim zastupnicima Vam proslijeđujemo u cjelini, a izvješće Donjeg doma parlamenta Velike Britanije možete naći klikom na slijedeći link - klik za download (pdf).
U nastavku članka pročitajte tekst dopisa poslan saborskim zastupnicima.
HRVATSKA GLAZBENA UNIJA
HRVATSKA UDRUGA ORKESTRALNIH I KOMORNIH UMJETNIKA
HRVATSKO DRUŠTVO GLAZBENIH UMJETNIKA
SABOR REPUBLIKE HRVATSKE
Trg Sv. Marka 3
10 000 Zagreb
PREDMET: Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima – II čitanje
Poštovane zastupnice i zastupnici Hrvatskog Sabora,
na kraju ovog dugog, i za glazbenike vrlo mučnog procesa donošenja novog Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, molimo vas za još nekoliko minuta vaše pažnje, za jedno manje pravno i manje formalno obraćanje.
Jer u ovom zakonu, kao i u svakom drugom, gotovo svaki članak i stavak postoji s nekim razlogom i namjerom, i u konačnici će se odraziti na nečiji život.
Na žalost, u javnosti pa i u nekim političkim krugovima, sustavnim i upornim PR-ovskim djelovanjem diskografa, uz stalno plasiranje tzv. ”fake news”-a u medijski prostor, stvorio se dojam kako je kod donošenja ovog zakona došlo do sukoba ”dviju strana”, koje lobiraju za neke svoje privatne i parcijalne interese.
U slučaju diskografa zaista se radi o grupaciji nekoliko tvrtki s vrlo konkretnim privatnim interesima, prvenstveno financijskim interesom svojih vlasnika.
Ista stvar je s međunarodnim udrugama diskografa, koje su se nedavno obratile zastupnicima Hrvatskog Sabora.
Te su vrlo bogate lobističke organizacije, pod izravnom kontrolom nekoliko privatnih kompanija i multinacionalnih korporacija, koje troše ogromne iznose za kampanje u svim europskim zemljama samo s jednim ciljem: da i dalje zadrže kontrolu nad novcem koji bi, i po pravu i po pravdi, trebao pripasti glazbenicima.
Apsurd nad apsurdima je da za te kampanje u stvari troše novac koji su godinama trebali isplaćivati glazbenicima.
Diskografi već osam godina u Hrvatskoj naplaćuju korištenje pjesama od internetskih servisa, i to ne samo za teritorij Hrvatske nego za korištenje bilo gdje na svijetu.
Radi se o vrlo ozbiljnim i sve većim iznosima, svake godine diskografi u RH naplate nekoliko milijuna eura, s obzirom da korištenje glazbe na internetu u vrijeme covida sustavno i značajno raste, i to upravo u teškim vremenima kad su glazbenici ostali bez glavnog izvora svojih prihoda, a to su nastupi pred publikom.
Moglo bi se reći da su diskografi u stvari covid-profiteri.
Hrvatsku glazbu preko interneta slušaju ne samo u Hrvatskoj, nego i u brojnoj hrvatskoj dijaspori, te milijuni ljudi diljem svijeta koji potiču s područja bivše Jugoslavije. Iz svih tih zemalja hrvatski diskografi primaju značajne prihode.
Tu je svakako najznačajnije zastupljen katalog bivšeg Jugotona, kao najveće i najuspješnije tvrtke iz tih vremena.
Taj katalog nikad nije privatiziran, te je nedavnom pravomoćnom presudom potvrđeno kako je sve vrijeme bio vlasništvo Republike Hrvatske, nelegalno iskorištavan od strane privatne tvrtke.
Ogromna je odgovornost države što će i kako poduzeti kako bi se ta velika kulturna, ali i materijalna vrijednost, stavila u funkciju, prvenstveno u interesu kreativne zajednice koja je tu vrijednost stvarala, dakle autora i izvođača, ali i u interesu same države i najšire društvene zajednice.
Očita nervoza diskografa oko ovog zakona je razumljiva: ako izvođači kroz zakon ostvare pravo na pravičnu naknadu, kako to propisuje Direktiva, i ako dođe do preraspodjele novca u korist kreativaca, kao što također predviđa Direktiva, nepripadajuća dobit i profiti vlasnika diskografskih tvrtki će neminovno pasti.
Pomalo je ovo sve slično slučaju ”Franak”, s jedne strane moćne i bogate banke, s druge strane nemoćni, prevareni i osiromašeni klijenti.
Naime, ta ”druga strana”, koja je ovim zakonom trebala biti zaštićena od pravnog nasilja, nisu nikakve udruge nego sami glazbenici, pravno nezaštićeni pojedinci koji su snimili sve one pjesme koje slušate na radiju i gledate na televiziji, a koje su sad već godinama dostupne i na internetu.
Činjenicu da ogroman broj glazbenika od diskografa ne dobiva nikakvu naknadu za korištenje njihovih snimaka na internetu u ovom smo procesu donošenja zakona višekratno i višestruko argumentirali i dokumentirali, mnogobrojni glazbenici su se na tu temu očitovali, i kroz javnu raspravu, i snimljenim ili pisanim izjavama, neke od tih izjava ste i osobno bili u prilici vidjeti.
Dokazali smo da ogroman broj glazbenika uopće nije potpisao nikakav ugovor kojim bi ovlastili diskografe da na internetu monetiziraju sve te snimke, što de facto znači da sve postojeće platforme u Hrvatskoj distribuiraju nelegalan sadržaj, odnosno da djeluju protuzakonito.
Po tom pitanju već sedam godina je u tijeku postupak pred nadležnim hrvatskim sudom..
Radi se dakle o čistom pravnom nasilju, koje je ova država ovim zakonom trebala spriječiti, pa i sankcionirati.
Umjesto toga, diskografi su nagrađeni s dodatnim rokom od tri godine za ”usuglašavanje ugovora”, I to ugovora vezanih uz zakon koji je u Saboru izglasan 2003. godine, dakle prije 18 godina.
Uz ove dodatne 3 godine, rok za ”usuglašavanje ugovora” je ukupno 21 godina.
Pritom se u tom razdoblju trebaju ”usuglasiti” i ugovori koji nikada nisu ni postojali!?
Radi se posve sigurno o svjetskom kuriozitetu i presedanu.
Glavni cilj kampanje hrvatskih diskografa bio je kako prikazati naše udruge kao nekakve sumnjive male grupice ljudi, čiji je jedini cilj da preuzimanjem kontrole nad novcem glazbenika ostvare neke svoje sitne privatne interese i provizije.
I očito su uspjeli uvjeriti zakonodavca da su namjere izvođačkih udruga nečasne, i da je glazbenički novac ipak najsigurniji u rukama diskografa.
Svi su glazbenici učlanjeni u naše udruge kako bi realizirali neke svoje interese - društvena, socijalna, ali i materijalna prava, pa su između ostalog učlanjeni i u HUZIP, udrugu za kolektivnu zaštitu izvođačkih prava.
To je udruga koju su diskografi tijekom svoje kampanje čitavo vrijeme sustavno prikazivali gotovo kao ”zločinačku organizaciju”.
Na internetskim stranicama možete pronaći upravna tijela svih naših udruga, ali ovom prigodom želimo navesti ljude koji upravljaju HUZIP-om, i nadziru njegov rad:
Članovi Upravnog odbora HUZIP-a su:
• Zvonimir Stanislav, dugogodišnji član Simfonijskog orkestra HRT-a, dugogodišnji glavni tajnik udruge HUOKU, predsjednik UO HUZIP-a
• Nikša Bratoš, glazbenik, skladatelj, aranžer, glazbeni producent, predsjednik HGU
• prof. Neven Frangeš, pijanist i orguljaš, skladatelj, aranžer, glazbeni producent,
• Andrej Babić, gitarist, skladatelj, aranžer, glavni tajnik HGU
• Paolo Sfeci, bivši član grupa Aerodrom, Parni valjak, Boa, suosnivač Hrvatske glazbene unije
• Dražen Baljak, gitarist, član grupe Let3,
• Mirela Priselac- Remi, vokalna solistica grupe Elemental
• Zoran Katić, član Simfonijskog orkestra HRT-a
• Goran Karan, vokalni solist, skladatelj
Članovi Nadzornog odbora HUZIP-a su:
• prof. Goran Končar, violinist, profesor na Muzičkoj akademiji, dugogodišnji član Londonske Filharmonije i voditelj Zagrebačkog kvarteta, predsjednik udruge HUOKU
• Sanja Doležal Šarić, vokalna solistica grupe Novi Fosili
• Miroslav Lesić, gitarist, studijski i koncertni glazbenik,
• Husein Hasanefendić, gitarist, skladatelj, glazbeni producent, član grupe Parni Valjak
• Massimo Savić, vokalni solist
Svi ti ljudi od prvog dana sudjeluju i suodlučuju u zajedničkom nastojanju da zakon zaštiti glazbenike. Čine to u svoje ime, naravno i u svom interesu, ali prvenstveno su tu zbog svojih mnogobrojnih kolegica i kolega, za koje su preuzeli odgovornost kad su izabrani u tijela HUZIP-a.
Svi članovi UO i NO apsolutno podržavaju sva ključna načela Direktive, osobito članak 18. koji se izravno bavi pravima glazbenika.
Ta načela Direktive su kroz ovaj zakon trebala biti, ali sadašnjim prijedlogom Zakona nisu implementirana u pravni sustav Republike Hrvatske.
Pjesme i snimke svih 14 članova Upravnog i Nadzornog odbora HUZIP-a nalaze se na digitalnim platformama, diskografi već preko osam godina naplaćuju njihovo korištenje, i ne isplaćuju glazbenike, ni glavne ni prateće.
Od tih 14 vrhunskih, vrlo uspješnih i vrlo poznatih glazbenika, samo troje ima potpisan važeći ugovor o digitalnim pravima s nekim diskografom, i prima neku vrlo simboličnu naknadu, i to na osnovi krajnje netransparentnog obračuna.
Od njih troje, dvoje ima ugovor sa sadašnjim diskografom ali nema ugovor i riješena prava sa svojim ranijim diskografima, pa stoga za veliki broj svojih vrlo uspješnih snimaka godinama ne primaju nikakvu naknadu.
Diskografi i te snimke naplaćuju, a pri tom uopće ne isplaćuju izvođače.
Samo jedna osoba od ovih 14 koja ima potpisan izravan ugovor sa svojim diskografom, u doba potpisivanja nije bila upoznata s pravnom sintagmom ”stavljanje na raspolaganje javnosti”.
Ti su ljudi samo mali uzorak, ali i paradigma teške bolesti sustava s kojim se suočava članstvo naših udruga.
Konkretni problemi stotina i tisuća glazbenika koji su postali žrtve jednog nepravednog i neodrživog modela, to je ono s čime se trebao suočiti zakonodavac, i nekako kroz zakonsku regulativu riješiti tu društvenu, pa ako hoćete i socijalnu anomaliju.
Zadatak zakonodavca je bio osigurati svim glazbenicima pravičnu i primjerenu naknadu za svako korištenje njihovih snimaka na internetu, bez obzira što piše u individualnom ugovoru između izvođača i diskografa.
To nije riješeno u ovom prijedlogu zakona, u nekim detaljima su izvođači dovedeni čak i u bitno lošiji pravni položaj od onog koji im je osiguravao raniji zakon.
Primjerice, iduće tri godine ne mogu niti tužiti diskografa sudu, jer je kroz to vrijeme, prema zakonu, u tijeku proces ”usuglašavanja ugovora”, kako onih postojećih tako i onih koji uopće ne postoje.
Za ove koji uopće nemaju nikakav ugovor s diskografima zakonodavac nije predvidio apsolutno nikakav mehanizam koji bi u iduće tri godine osigurao tim ljudima pravičnu naknadu.
Postoji stara narodna poslovica, ”ako želiš pronaći lopova samo prati trag novca”.
O tome se ovdje radi, o izvođačkom novcu koji je odavno trebao biti na računima glazbenika, a nalazi se na računima njihovih diskografa.
Srž ovog zakona je trebala biti da novac više ne ide na račune onih kojima ne pripada, nego na račune onih kojima pripada.
Na osnovi ovakvog zakona to se nažalost neće dogoditi.
Da se s problemom ”neravnoteže moći” ne suočavaju glazbenici samo u Hrvatskoj nedavno je zaključila i višestranačka komisija Parlamenta Velike Britanije, u svom očitovanju objavljenom u travnju ove godine, nakon višemjesečne i vrlo detaljne parlamentarne istrage vezane uz položaj glazbenika na digitalnom tržištu.
Rezultat je vrlo ozbiljno izvješće koje se sustavno i stručno dotiče svih pitanja koja smo i mi ovdje u Hrvatskoj otvarali.
Taj vam dokument, u hrvatskom prijevodu, dostavljamo u prilogu ovom dopisu. Žuto su označeni dijelovi koji se najizravnije tiču položaja glazbenika.
Jedan izvadak iz tog dokumenta ukazuje da se diskografi bave i ucjenama, utjerivanjem straha, nečim što bi se vrlo lako moglo podvesti pod kartelsko ponašanje. Citiramo:
„… tijekom naše istrage uočili smo zabrinjavajuću praksu. Sudionici na našem okruglom stolu napomenuli su da se mnogi glazbenici u usponu boje reći što misle zbog toga što „ne žele doći u nemilost“ onih koji kontroliraju ulazak na tržište. Nekoliko izvođača koji su dali iskaze tvrdilo je da se oni i njihovi kolege boje govoriti protiv dosadašnje prakse diskografa zbog straha da će izgubiti naklonost velikih diskografskih kuća i streaming servisa... Nadalje, pojedini potencijalni svjedoci neslužbeno su izrazili zabrinutost da bi trpjeli loše posljedice ako bi istupili u javnosti. Stoga ne iznenađuje da nam je u pogledu naše istrage gotovo osamdeset podnesaka poslano u povjerenju.”
Vrlo slična situacija dogodila se i kod nas.
Jedan veći broj od preko 300 glazbenika, koji su imali hrabrosti oglasiti se vlastitim imenom i prezimenom na javnom savjetovanju vezanom uz ovaj zakon, iznoseći svoja loša iskustva s diskografskom praksom, nerijetko je nakon tih izjava bio podvrgnut šikaniranju, vrlo grubim napadima, telefonskim pozivima, izbacivanjima s glazbenih festivala, skidanjem video brojeva s televizija pod izravnom ili neizravnom kontrolom diskografa, opstrukcijom distribucije novih snimaka na radio postaje, i sličnim pritiscima.
To se u modernoj terminologiji naziva ”mobbing”. Ili jednostavno – ucjena i zastrašivanje.
Sve to samo zbog javno izrečenih činjenica - kako nisu diskografu ugovorom prenijeli svoja digitalna prava, ili da u dosadašnjem modelu nisu primali nikakvu naknadu od korištenja snimaka na internetu.
Naš je prijedlog bio kolektivno ostvarivanje prava isključivo zato jer smo uvjereni da je to najefikasniji i najlogičniji model za ostvarivanje ciljeva Direktive. Uostalom do istog je zaključka došla i spomenuta Parlamentarna komisija Velike Britanije, takav je zahtjev iznesen i u obraćanju javnosti 150 svjetski poznatih engleskih glazbenika poput Paul McCartney-a, Stinga, da dalje ne nabrajamo, imali ste priliku vidjeti i to pismo.
Isti princip zagovara i ugledni European Copyright society, kao i brojni znanstvenici specijalizirani za intelektualno vlasništvo.
Taj model još od 2003. godine uspješno funkcionira u Španjolskoj, upravo je za tzv. ”user generated content” uveden i u Njemačkoj, i evidentno kolektivno ostvarivanje nije nikakva naša ”lokalna” izmišljotina, kao što to pokušavaju prikazati diskografi, već jedan sasvim mogući i sasvim legitiman izlaz za rješavanje eklatantnog problema s kojim se suočava kreativna i produktivna glazbena zajednica, zarobljena u mreži interesa raznoraznih posrednika, koji od distribucije glazbe odlično žive, dok glazbenici žive od socijalnih potpora države.
Bez obzira na navedeno, ne insistiramo da se ta naknada ostvaruje isključivo preko izvođačkih udruga. Jedino bitno je da novac koji im pripada, kroz tu gustu mrežu posredničkih interesa, na kraju stigne do glazbenika.
Direktiva EU dala je nacionalnim zakonodavstvima jasne i nedvosmislene smjernice: sve su države članice EU DUŽNE (”shall provide”) u svoja zakonodavstva ugraditi mehanizme koji će svim izvođačima osigurati pravičnu i primjerenu naknadu za svako korištenje svih njihovih snimaka na internetu.
Možda sustavni nadzor nekog postojećeg ili novog državnog tijela nad diskografskim poslovanjem.
Ili pravo izbora za izvođače - želi li svoja prava na internetu ostvarivati preko svog diskografa ili preko svoje udruge.
Dakle, stupanjem na snagu ovog zakona, glazbenici su trebali početi primati naknadu za korištenje svojih snimaka na internetu.
U prijedlogu zakona koji je pred vama nažalost još uvijek nema nikakvog mehanizma koji bi to omogućio i osigurao, što znači da ovaj prijedlog omogućava da se nelegalna i kriminalna praksa diskografa nesmetano nastavi.
Drugim riječima, pred našim i vašim očima nastaviti će se besprizorna pljačka glazbenika.
Zaključno, ponavljamo naš apel iz prethodnog dopisa koji smo vam uputili:
Glazbeničke udruge, u ime svog mnogobrojnog članstva, pozivaju sve zastupnike Hrvatskog Sabora da glasaju za ovakav prijedlog zakona TEK UKOLIKO SE U ISTI UGRADE MINIMALNI MEHANIZMI koji mogu doprinijeti prijenosu Direktive u nacionalno zakonodavstvo U SKLADU S NJEZINIM DUHOM I INTENCIJOM.
Ponavljamo još jednom, ovaj se zakon ne tiče nikakvih udruga nego vrlo konkretnih osoba, s imenom i prezimenom, i tiče se njihove egzistencije, kao i egzistencije njihovih obitelji.
Glazbenici su čistim nasilništvom izbačeni iz vlastite kuće, jer snimke jesu njihova kuća, a izvođačka prava na snimkama vrlo često i jedina imovina koju su teškim dugogodišnjim radom stekli u životu.
Sada su ovom pandemijom na dugo vrijeme izbačeni i iz svoje druge kuće, a to je pozornica.
Pozivamo narodne zastupnike, osobito one čiji je glas presudan za donošenje zakona, da spriječe ovu više nego evidentnu društvenu nepravdu, i kažu STOP nasilnicima i nasilju .
Hrvatska glazbena unija
Hrvatska udruga orkestralnih i komornih umjetnika
Hrvatska udruga glazbenih umjetnika